ljubičasta zvijezda

nedjelja, 04.12.2011.

Parla meni ti

Sunce nekom svane .. a nekom ne.

Kod nekog kukuriku, a kod nas kukuleeeeleeee !!!


Opet su pobijedile mile oči Milanove !!!
Do kada još.. kuuuukuuuLEeEeeEeeeLeeEeeeEeeeEeeeeee....

Ali mi drago i milo što se samoprozvani plemenitaš Pobjedić Jelenko spotaknuo na pragu. Jer jebeš državu koja desničare uvijek gura u prve redove kad se raspravlja o ozbiljnim problemima.
A problemi će sad bit još ozbiljniji.

Opet do novih parlamentarnih izbora kad će opet iz šume izgmizati belogardisti i partizani.

Budućnost stalno biježi, zombiji uvijek iznova izmigolje iz grobova i razjebu situaciju.

Ma, idem ja pojest čokoladu, što bi rekao naš bivši premijer Borat Pahuljica Lijepotić : So what !

utorak, 30.08.2011.

Neka, neka..

Opet se budim u zoru ranu,
kad ptice otvore oči i poseru granu.
Ne budi me više nit sunce, nit mačka
sada me budi zločesta sraćka.
Ne budi me više nit pjev čudne ptice,
za buđenje nadležne su sad živčane žice.

Neka, neka ..
Tko god da me tako,
nikada nije prošao lako.

Lijepom se jutru još jednom zahvalim
i iz inata još jednu zapalim.

Jer život je "ko kurja lojtra, kratek in posran"
i ko će koga ako ne svoj svoga,
općim ti.. (nastavi niz )..

utorak, 14.06.2011.

Gdje vam je ljubav ljudi........

Draga moja mamice,

Rekla si mi, kad ti odrasteš, biti će sve drugačije.. bolje. S tim bolje, mislila si, da će nestat svi ljudi koji bacaju kamenje.
Mislila si, i borila se svaki dan sa predrasudama. Na pitanje; " a što će ljudi mislit!?" sad i ja odgovaram kao i ti.

Bila si hrabra ženskica, jaka. Svi smo jaki do neke granice. Svima se istroše baterije. Pa se opet napune i idemo dalje. Do kraja.

Kao djevojčica spuštala si se po skakaonici, na skijama, sa prijateljima. Nosila si hlače, kad su druge cure drobile nožicama i saplitale se u svojim suknjicama.
Prašila si teškim motorom makadamskim cestama.. kad je bilo okolini nezamislivo.. da žena vozi auto. Brzala si sve dok ti se najbolji prijatelj nije ubio na motoru.
Zaspala si s knjigom u ruci i s peroksidom na glavi. Ofarbala si svoju lijepu, crvenkastosmeđu kosu u platinastu. Imala si sreču, pa ti je kosa voljela glavu i nije pobjegla preko noći.
Kad te vidio tvoj tatica, moj dedo, samo je kimnuo glavom i komentirao; Opet će imat štofa seoske klapače, a kaj te briga, baš ti lijepo pristaje boja.
Voljela si svog tatu. Nikad te nije osuđivao i nije ti ništa branio.
Nije osuđivao nikoga. Kod nas je uvijek bila puna kuća. Ljudi. Dobrih ljudi.
Sjećam se tvog prijatelja Maria. Sjećam se, da ga neko vrijeme nije bilo kod nas u posjetu. Nedostajao mi je. Onda je došla jedna nepoznata gospođica k nama, baš u isto doba, kada je dolazio i Mario u posjetu, na kavu i kolače, pogledat što je novog na TV.
Ta gospođica bila je jako slićna Mariu.
Pitali su me da li prepoznajem gospođicu...
-Vi ste "Maritova" sestra ? pitala sam.
-Ne, ja sam bio Mario, sada sam Marina, nije me dugo bilo.. jer sam bio u bolnici. Tiho je rekao.
Što sam bila vesela, baš me brigalo što je, kaj je, di je, ko je.. samo da se vratila osoba koja mi je bila draga. Marina se, zbog okoline u kojoj je živjela, preselila u Francusku.
Da,onda..već prije 40 godina pravile su se operacije,promijene spola. Ali o tome se tada nije govorilo.
Nadala si se boljem, pravednijem životu.

Pa ti sad, mamice draga, pišem .. ništa nije bolje, svuda se nađe "veleum" koji sve trpa u isti koš, kruške, jabuke, šljive ..mene voli Ive..
Voli Ive Jožu ali mu nedaju,
Voli Mare Anu ali joj nedaju.. Kao što su se morali sakrivati tvoji prijatelji, gayevi i transexualac tada.
Tako još nemaju prava moji gay prijatelji sada.

Dušebrižnici zaklinju se na ljubav, nenasilje, napredak .. a kad su postavljeni pred pitanje, vidi se, da pojma nemaju o poštovanju, ljubavi, ma.. o životu općenito.

Kad ih pitaš, imaju li gay ljudi pravo na brak, da bi konačno bilo po zakonu uređeno i sređeno i pročišćeno i zglancano.. konačno.. pitanje skrbi i nasljedstva dviju odraslih, zrelih osoba koje se poštivaju i vole?

Odgovor je:
Nisam homofob ali.. bla, bla, bla, truć.. ser.. proser..

Po njihovo dvije osobe, koje su zrele,odrasle, koje su sposobne odlučivati o svom životu, ne smiju stupiti u brak.
Zašto ?
Jer vole krivu osobu? Krivi spol ?
I nisi homofob?

E, bogami jesi! Jesi, homofob si!

A višak ignorance je, izjednjačivanje homosexualnosti sa pedofilijom i sodomijom.

Haloooo!?!
Pedofilija, spolno izživljavanje nad djetetom. Nemoćnim djetetom koje nije sposobno odlućivati o sebi.
Sodomija, spolno izživljanje nad životinjom, koja je isto tako, nemoćna, nema šanse odlučivati o sebi.
U oba primjera nema tu nikakvog govora o ljubavi i sexu, nego je to jednostavno bolesno iskazivanje moći jaćeg nad slabijim. Nemoćnim,
kojemu napastnik -pedofil oduzima pravo odluke. Oduzima mu poštovanje, oduzima mu vjeru u ljude...

Nastranosti ima i među heterosexualcima i homosexsualcima podjednako.

I zato se pitam, tko su te osobe, koje si danas uzimaju pravo odlućivati koga će druga odrasla osoba, koja živi pošteno, radi, privređuje u društvu voljeti i komu će se zavezati...

To su osobe sa kamenom u ruci.

I za kraj, kad sam bila djevojčica, šetala sam s rukom u ruci sa prijateljicom.
Prije deset godina šetala sam rukom pod ruku s svojom prijateljicom.
Danas, ako ne pada kiša, već dušebrižnici poprijeko gledaju kad šećem rukom pod ruku sa prijateljicom.

subota, 26.03.2011.

Nema mene tu

Nema mene tu.. Sada sam tamo, kojiputa.. Ni tamo me nema u zadnje vrijeme. Kojiput dođem samo okopat vinograd i odem. Brzo bez traga..da me ne pitaju gdje sam, jer odgovor ne znam.
Polako se spremam na odlazak onamo.
Proljeće, godišnje doba koje je uvijek bilo moje, drži me i ne pušta.
Zove me sunce jutranje van. Otvorim mu prozor i zovem ga unutra.
Sunce, uvijek dobrodošlo.
Želim van.
Želja je premalo.
Trebaju mi noge.

Nikada nisam voljela kopanja, kopanja samo da bi se nešto pronašlo i uklonilo, nešto što ne pripada tamo, duboko, gdje je ukopano.. Ne pripada. Tko je mjerodavan o odlukama o pripadnosti bilo čega? Bilo komu..
Ako je tamo , onda tamo i spada. Možda razlog trenutno nije poznat ali to ne znaći, da razloga nema.
Nedam kopat po sebi, drugima. Vrt je moj. Razlozi su moji. Postupci su moji. Odgovornost je moja, pa i posljedice na kraju su moje. I na kraju što god iskopam , moje je.
Ne vjerujem u bijelo, ne vjerujem u crno, meni je sve nijansirano.
Volim pastel. Volim svijetlost. Volim bubamare na prozoru. U proljeće.
Zanima me, gdje se bubamare sakrivaju dok nema sunca. Zanima me sve što je sakriveno. Sve što je tamo, a tu se samo nazire.
Puno toga sam već iskopala. U sebi. O sebi. Nekako mi se čini, da je vrijeme.. pogledati preko plota.

Sad sam htjela kliknut osobno i šlus, kad vidim..opciju paranormalno... uzdravlje!
Za mene paranormalno ne postoji. "Nenormalna" kakva sam, za mene postoji samo ono sakriveno, okultno.
Paranormalno za mene je sasma normalno, prirodno čak!

Pogledala, pogledala opet i opet ..nasmijala sam se do suza, svaki put. ;

<	prosinac, 2011
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (4)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (5)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (8)

Komentari da/ne?